NEOČEKIVANO se ovog ljeta napokon počelo ozbiljno pričati o najvećim problemima SuperSport HNL-a, a to su brzina i količina aktivne igre. Intenzitet i tempo riječi su koje se često koriste u raspravama i dobro je da se o tome priča. Podaci jasno pokazuju da je SHNL pri dnu relevantnih (pa i onih nerelevantnih) liga po gotovo svim metrikama koje se tiču brzine i količine trčanja, a suđenje, loša tehnologija i česti bezobrazluk igrača koji odugovlače na sve načine nimalo ne pomažu toj slici.
Manji dio ovog problema je genetski u smislu predispozicija domaćih igrača, ali s tim argumentom se pretjeruje. Našim igračima treba vremena za prilagodbu kada odu u intenzivnije lige, ali se prilagode. To ne može biti prepreka. Dio problema se rješava boljim profiliranjem stranaca koji čine 40 % svih igrača u ligi, a dio poboljšanjem infrastrukture i uvjeta za rad. Sve je to povezano i treba vremena, ali neke na prvi pogled male i sporedne stvari mogu se mijenjati odmah.
Izležavanje i šetanje više ne bi smjeli gledati
Čini se da je HNS napokon shvatio da ne može više ignorirati očiti problem koji utječe i na razvoj igrača za reprezentaciju (vječni prioritet saveza) pa nova sezona donosi nekoliko promjena koje bi se trebale vidjeti odmah na terenu. Dio njih HNS samo primjenjuje jer promjene dolaze iz novih Pravila nogometne igre, koja su već primjenjivana na Svjetskom prvenstvu.
