SÁNDOR KOCSIS rođen je 21. rujna 1929., a preminuo 22. srpnja 1979. Bio je mađarski napadač i član zlatne generacije kod nas poznate kao Laka konjica, koja je obilježila pedesete godine prošloga stoljeća. Za reprezentaciju je postigao 75 pogodaka u 68 nastupa i bio jedan od najubojitijih strijelaca Europe toga doba. Nakon mađarske revolucije 1956. preselio se u Španjolsku i postao igrač Barcelone.
Odrastao je u Budimpešti i prve nogometne korake napravio u lokalnom klubu Kőbányaiu, gdje je tijekom ratnih godina stasao u juniorskim selekcijama, u skromnim uvjetima koji su obilježili njegovo djetinjstvo. Godine 1946. priključio se Ferencvárosu, s kojim je došao do prvog državnog naslova i potvrdio golemi potencijal. Kao ročnik je potom prešao u vojni klub Honvéd, osvojio još tri prvenstva i nekoliko sezona završio kao najbolji ligaški strijelac.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
11 golova na Svjetskom prvenstvu
U dresu Mađarske bio je nositelj napada uz Ferenca Puskása, Zoltána Czibora, Józsefa Bozsika i Nándora Hidegkutija. Na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. osvojio je zlato, a na Svjetskom prvenstvu 1954. završio je kao najbolji strijelac turnira s jedanaest pogodaka. Te je godine za reprezentaciju postigao 23 gola, a ušao je u povijest i kao prvi igrač s dva hat-tricka na jednoj svjetskoj smotri.
