TIJEKOM Svjetskog prvenstva 2026. godine Erling Braut Haaland privukao je pozornost navijača diljem svijeta. Iako je poznat po svojoj visini, brzini i golgeterskom instinktu, mnoge su osvojile upravo njegove geste na terenu i izvan njega. Društvenim mrežama proširile su se snimke na kojima pomaže suparnicima da ustanu, vraća opremu osoblju ili se jednostavno iskreno veseli nogometu. Njegovo ponašanje postalo je gotovo jednako prepoznatljivo kao i njegov talent.
Njegov primjer otvara pitanje kako kod djece razviti takav sportski duh, posebno danas kada roditelji s tribina često stvaraju nepotreban pritisak. Dječji sport mnogima se čini ozbiljnijim nego ikad, iako statistike pokazuju da samo dva posto mladih sportaša dobije sportsku stipendiju. Zato se nameće pitanje kako odgojiti djecu koja će se sportom baviti prvenstveno zbog zabave, prijateljstva i ljubavi prema igri, a ne samo zbog rezultata.
Što Norveška radi drugačije?
Odgoj dobrog sportaša danas je mnogim roditeljima jednako važan kao učenje lijepog ponašanja ili sklapanja prijateljstava. Većina bi željela da njihovo dijete bude ono koje će pomoći suparniku da ustane ili zahvaliti volonterima nakon utakmice.
Prema Madison Gates, potpredsjednici marketinga organizacije i9 Sports, koja organizira sportske lige za djecu i mlade, Haalandov pristup nije slučajnost. On proizlazi iz načina na koji Norveška gleda na dječji sport. Ta se zemlja, naime, vodi dokumentom pod nazivom Prava djece u sportu.
