KAD SE 17. srpnja 2009. godine u kinima pojavio film 500 dana ljubavi, malo tko je očekivao da će postati jedan od najutjecajnijih romantičnih filmova suvremenog doba.
Film u režiji Marca Webba ponudio je svježu, iskrenu i često bolnu analizu ljubavi, ali one stvarne, nesavršene i nelinearne. Umjesto klasične romantične formule u kojoj se dvoje ljudi upozna i zaljubi, publika je dobila nešto daleko slojevitije: priču o iluzijama, očekivanjima i sazrijevanju.
Nije ljubavna priča, nego priča o ljubavi
Narator nas odmah upozorava: "Ovo nije ljubavna priča." Film prati Toma Hansena (Joseph Gordon-Levitt), mladog arhitekta koji radi kao pisac čestitki i koji se zaljubljuje u svoju novu kolegicu Summer Finn (Zooey Deschanel). Tom je idealist, romantičar koji vjeruje u sudbinu i srodne duše, dok je Summer racionalna, neovisna i ne vjeruje u trajnu ljubav.
Tijekom 500 dana njihove veze film nelinearno preskače između euforičnih trenutaka zaljubljenosti i bolnih razočaranja. Umjesto razvoja odnosa prema predvidivom kraju, gledamo kako se veza rađa, cvjeta, puca i ostavlja posljedice, baš onako kako to često biva u stvarnom životu.
