ŠPANJOLSKA je prvi finalist Svjetskog prvenstva. U polufinalu je, puno lakše od očekivanog, svladala moćnu Francusku, koja je djelovala nepobjedivo. Momčad Luisa de la Fuentea odigrala je jednu od najboljih i najkompletnijih utakmica čitavog Mundijala.
Francuzi su s potpunim pravom vjerovali u nadnaravni talent svoje ofenzivne linije i na tome gradili samopouzdanje, kako u ovoj utakmici tako i tijekom čitavog turnira. Španjolci su vjerovali svojem sustavu. Još su jednom pokazali da im, kada je riječ o kulturi igre, nijedna reprezentacija svijeta nije ni blizu. Polufinale nije pokazalo samo tko je bio bolji te večeri nego i što se događa kada skupina vrhunskih pojedinaca naiđe na momčad čiji su igrači godinama školovani za isti način igre.
Utakmicu je usmjerio glupi penal
Povijest bi se možda drukčije pisala da utakmicu nisu usmjerila dva slučajna događaja. Najprije penal Lucasa Dignea u 22. minuti, a sedam minuta poslije i ozljeda zbog koje je William Saliba morao napustiti teren.
Isti su se slučajni događaji mogli okrenuti protiv Španjolske i utakmicu odvesti u sasvim drugom smjeru. No to ne mijenja činjenicu da je momčad Luisa de la Fuentea i prije i poslije njih radila sve kako bi povećala vlastite, a smanjila francuske šanse.
