ODNOS s roditeljima razlikuje se od osobe do osobe. Dok se neki i u odrasloj dobi za važne odluke prvo obraćaju majci ili ocu, drugi gotovo nikada ne traže njihov savjet. Psiholozi ističu da takvo ponašanje često proizlazi iz iskustava i obrazaca usvojenih u djetinjstvu, koji mogu utjecati na način na koji gradimo odnose i tražimo podršku u odrasloj dobi. Ovo je sedam bolnih lekcija iz djetinjstva zbog kojih se mnogi odrasli ne oslanjaju na savjete svojih roditelja.
Ranjivost je znak slabosti
Djeca koja su naučila da je pokazivanje osjećaja ili traženje pomoći znak slabosti često i kao odrasli izbjegavaju otvoreno razgovarati s roditeljima. Takva iskustva mogu biti povezana s razvojem izbjegavajućeg stila privrženosti, koji otežava traženje emocionalne podrške i stvaranje bliskih odnosa, piše YourTango.
Nije se sigurno oslanjati na druge
Neki su odrastali vjerujući da se mogu osloniti jedino na sebe. Psiholozi navode da hiperneovisnost ponekad može biti odgovor na traumu, zbog čega osoba sve probleme pokušava riješiti sama, pa ni od roditelja ne traži pomoć ili savjet.
