STRAH je jedan od najstarijih alata za preživljavanje ugrađenih u ljudski mozak. On izoštrava osjetila, ubrzava puls i priprema tijelo za reakciju na opasnost. Bez njega naši preci ne bi preživjeli napade grabežljivaca, oluje ni neprijateljsko okruženje. U svojoj je suštini strah zaštitni mehanizam kojim upravljaju duboki neuronski krugovi, osobito oni u amigdali, zaduženi za prepoznavanje prijetnji i pokretanje reakcije "bori se ili bježi", piše Science News Today.
No, taj mehanizam ponekad zakaže. Kada strah postane preplavljujuć, uporan i iracionalan te se veže za bezopasne predmete ili situacije umjesto za stvarne opasnosti, prerasta u fobiju.
Fobija nije tek blaga odbojnost ili nelagoda. U kliničkoj psihologiji definira se kao vrsta anksioznog poremećaja kojeg obilježava intenzivan strah koji dovodi do izbjegavanja i znatne patnje. Tijelo reagira kao da mu je ugrožen opstanak, čak i kada razum govori suprotno.
Većina ljudi upoznata je s uobičajenim fobijama, poput straha od visine ili paukova. Međutim, ljudski je um sposoban vezati osjećaj straha za gotovo bilo što. Neke su fobije toliko neobične da zvuče izmišljeno, no za one koji s njima žive predstavljaju vrlo stvarno iskustvo.
