BOŽIDAR Adžija hrvatski je pravnik i pisac koji je ostao zapamćen kao jedan od najistaknutijih marksističkih mislilaca u Hrvatskoj tijekom međuratnog razdoblja. Bio je urednik, radio u sindikatu te objavljivao djela na temu filozofije, ekonomije i sociologije. Zbog svojih političkih stavova često je bio zatvaran, a na kraju je i ubijen. 1941. pogubili su ga ustaše uz ostale kerestinečke logoraše.
Nakon studija vratio se kući, no odmah je pobjegao zbog Talijana
Adžija je rođen 1890. godine u Drnišu, tada malom selu u Dalmatinskog zagori. Želio se školovati i premišljao se između Zagreba i Splita, no ponudila mu se prilika za odlazak na studij u Prag, što je prihvatio. 1914. godine završava doktorat i vraća se kući te je odmah mobiliziran. U ratu je radio kao pisar i prevoditelj po vojnim sudovima te je boravio uglavnom u Šibeniku.
Adžija se također uključuje u politiku. Izabran je u Drnišu kao član Narodnog vijeća SHS, no ubrzo napušta poziciju jer se zbog talijanske okupacije seli u Zagreb. U Zagrebu brzo napreduje te postaje šef Ureda za izbjeglice iz Istre. 1920. godine bavi se izbjeglicama, ali sve više i radničkom klasom. Od 1922. godine radio je u Središnjem uredu za osiguranje radnika.
