SVJETSKO nogometno prvenstvo srećom se bliži kraju. Nenadoknadiva je šteta u što je pretvoren nogomet i njegovo nekoć elitno i najomiljenije natjecanje. Prikaze kao Trump i Infantino te kolos korupcije FIFA od SP-a su učinili nakaradnu masovku na kojoj senzor poništava gol zbog dodira dlake, a crveni karton poništava poziv vladara domaćina lutku trbuhozborcu koji je šef ceremonije.
Magiju SP-a, zbog koje smo zavoljeli nogomet, na životu održavaju tipovi kao što su Haaland ili golman Zelenortskih Otoka, ali generalni i konačni dojam koji ostaje je onaj gorčine i gađenja. I nemojmo se lagati da je tako od ovog SP-a. Ništa bolji nije bio ni onaj 2018., na kojem se Kolinda grlila s ratnim zločincem Putinom, iz čijih krvavih ruku je Modrić primao nagradu za najboljeg igrača. Podsjećamo, Putin je četiri godine prije toga pokrenuo brutalnu agresiju na Ukrajinu.
Odlazi najuspješniji izbornik Hrvatske
SP koji je slijedio bio je u Kataru, državi koja gazi ljudska prava. U kojoj svaka žena ima muškog skrbnika, a homoseksualac zajamčenu godinu dana zatvora. Hrvatska je tamo do bronce došla na stadionima izgrađenima na kostima tisuća migrantskih radnika. Modernih robova koji su masovno skapavali gradeći usred pustinje velebne sportske objekte i životareći u kontejnerima bez klime na nepodnošljivim vrućinama.
