LIJEKOVI poput Ozempica i Mounjara posljednjih su godina postali jedna od najčešćih tema kada se govori o mršavljenju. Iako su izvorno razvijeni za liječenje dijabetesa tipa 2, danas ih mnogi povezuju s velikim gubitkom kilograma, a njihova je popularnost potaknula brojne rasprave o tome kako djeluju, jesu li dugoročno rješenje i što se događa nakon prestanka terapije.
Kako djeluju Ozempic i Mounjaro?
Ozempic sadrži djelatnu tvar semaglutid, dok Mounjaro sadrži tirzepatid. Oba lijeka daju se u obliku injekcije jednom tjedno, ali djeluju na nešto različite načine.
Semaglutid oponaša hormon GLP-1 (glukagonu sličan peptid-1), koji se prirodno luči u crijevima nakon obroka. Taj hormon šalje mozgu signal da je organizam sit, usporava pražnjenje želuca i potiče gušteraču na otpuštanje inzulina kada je razina šećera u krvi povišena. Rezultat je dulji osjećaj sitosti, manji apetit i stabilnija razina glukoze u krvi.
Mounjaro ide korak dalje jer, osim GLP-1 receptora, aktivira i GIP receptore (glukozno ovisni inzulinotropni polipeptid). Upravo se zbog tog dvostrukog djelovanja kod mnogih osoba postiže još veći gubitak tjelesne mase nego sa semaglutidom.
