LJUBITELJI horora često tvrde da ih nakon godina gledanja zastrašujućih filmova više ništa ne može stvarno uznemiriti. Jumpscareovi postanu predvidljivi, čudovišta izgube učinak, a krvave scene sve rjeđe izazivaju reakciju. Upravo se o tome raspravljalo na Redditu, gdje je jedan korisnik upitao gledatelje koji su ih filmovi uspjeli prestrašiti iako su s vremenom postali "imuni" na horore.
Objasnio je da su ga posljednji put ozbiljnije uznemirili "Lights Out", jer ga je podsjetio na dječji strah od mraka, i "The Poughkeepsie Tapes", zbog svoje mučne atmosfere. Dodao je da je od tada pogledao mnogo hvaljenih horora, uključujući "Barbarian", "Longlegs", "The Innkeepers" i "Talk to Me", ali da ga nijedan od njih nije uspio stvarno preplašiti.
U komentarima su se brzo počeli nizati naslovi koji su, prema mišljenju korisnika Reddita, uspjeli uznemiriti i najotporniju horor publiku. Među njima nisu bili samo klasični horori, nego i ratne drame, filmovi katastrofe i psihološki trileri koji strah grade na realističnim prijetnjama, nelagodi i osjećaju potpune bespomoćnosti.
Užas iz dubine (The Descent, 2005.)
Britanski horor "Užas iz dubine" redatelja Neila Marshalla često se spominje kao jedan od najučinkovitijih filmova za gledatelje koji ne reagiraju na žanrovske trikove. Radnja prati skupinu žena koje tijekom istraživanja špilje ostaju zarobljene duboko pod zemljom, daleko od svjetla i mogućnosti brzog izlaza.
