"NISMO najbrži, ali povezujemo". Ovo je neslužbeni slogan Hrvatskih željeznica - pardon, Hrvatskog željezničkog putničkog prijevoza (HŽPP). Naš eksperiment pokazao je da u tom ironičnom sloganu ipak ima dosta istine. Tri tjedna smo putovali vlakom na posao i s posla, od najistočnije stanice Zagrebačke županije (Gradec) do Glavnog kolodvora u Zagrebu.
Bilježili smo svaku minutu kašnjenja vlaka u razdoblju od 4. do 22. svibnja. Baš u to vrijeme na pruzi su trajali intenzivniji radovi koji do objave ovog članka još uvijek nisu završeni. Ali barem više ne voze autobusi umjesto vlakova - za sada. Rezultat? U ta tri tjedna nakupilo se 617 minuta kašnjenja. To je više od deset izgubljenih sati u čekanju vlakova.
Sat i pol u jednom, sat i pol u drugom smjeru
Svakog radnog dana u smjeru Zagreba vlak je kasnio minimalno pola sata. Tako smo umjesto u 6:03 s naše stanice kretali oko 6:33. U Zagrebu smo trebali biti za sat vremena, odnosno u 7:03, ali gotovo svaki dan smo dolazili poslije 7:30.
Sat vremena našeg putovanja produljilo se na sat i pol. Onima koji svakodnevno na taj način putuju na posao, školu ili faks to je 3 sata života provedenog na putovanje vlakom. A da ne spominjemo starije ljude kojima je to jedini način da odu u bolnicu na pregled.
