OD SVIH scena u "Kum" sagi, nekako najviše osjećaja realnosti stvaraju saslušanja u drugom dijelu kada Michael Corleone, Willi Cicci, Frankie Pentangeli pričaju što su radili, a ispituje ih ovaj čovjek na čelu komiteta.
Možda tada prvi put imamo "pogled sa strane" i iz stvarnog svijeta na cijeli taj mitološki gangsterski univerzum koji je tako briljantno stvoren i tada se zapravo iskreno i bez uvijanja priča o onome što pripadnici Corleone familije čine (sve dok se ne prestane pričati iskreno), ali jedan od razloga zašto tako dobro funkcioniraju ti donekle otrežnjavajući segmenti jest i odabir glumca koji će ući u verbalne razmjene s krimosima.
On upravo izgleda kao da je istinski sudski moljac ili bar neki dokumentarist HRT-a sa stogodišnjim stažom, prosto državni stan izbija iz njegove pojave i na trenutke izgleda kao da je čitava ta faza priče uzeta kao isječak iz televizijskog Dnevnika, a ne da je snimana filmskom kamerom.
Jedina glumačka uloga, ali mnoštvo scenarija
Prašnjavi brka predsjednik stambene komisije djeluje tako realistično između ostalog zato što on nije glumac uopće. Coppola je unajmio novinara i scenarista Williama Bowersa za ovu rolu, a njega osim u "Kumu 2" apsolutno nigdje više ne možemo vidjeti jer nigdje više nije ni glumio.
