U NAJAVAMA Svjetskog prvenstva 1994. godine u SAD-u veliki Pele dao je vrlo hrabru prognozu:
“Kolumbija će igrati barem polufinale.”
Po mnogima najveći igrač svih vremena, nije se na pamet kladio na momčad Francisca Maturane. Momčad koja je trebala biti hit prvenstva, ali je ušla u povijest zbog potpuno krivih stvari. To Svjetsko prvenstvo pamti se po nevjerojatnoj bugarskoj momčadi i Baggijevim promašenim penalom u finalu protiv Brazila, ali jedan gol u 2. kolu natjecanja po skupinama zauvijek će promijeniti cijelu jednu zemlju.
Kolumbijska reprezentacija je u 26 utakmica prije početka SP-a izgubila samo jednom. U zadnjem kolu kvalifikacija trebao im je samo bod kod Maradonine Argentine, koja je bila na koračić do ispadanja.
Osvojili su sva tri, i to spektakularnom pobjedom od 5:0. Kolumbija je toliko dobro igrala da ju je rasprodani stadion River Platea pljeskom ispratio s terena, a Argentina je završila u dodatnim kvalifikacijama s Australijom, i to samo zahvaljujući kiksu Paragvaja u Peruu. Kolumbija je igrala fantastičan nogomet. Izbornik Maturana inzistirao je na slobodnoj igri u kojoj je do izražaja dolazio nevjerojatan talent Carlosa Valderrame, Freddyja Rincona, Alexisa Garcije i Faustina Asprille. Ali i Andresa Escobara, sjajnog 27-godišnjeg kapetana momčadi kojeg su zbog stila igre i života u domovini zvali “El caballero de futbol”, odnosno nogometni džentlmen.
