"OBRATI pažnju." "Fokusiraj se." "Zašto si tako rastresen?" Ako imate tinejdžera, vjerojatno ste vi ili njegovi nastavnici izgovorili ove rečenice bezbroj puta. Nakon što stalno slušaju takve primjedbe, mnogi tinejdžeri počinju donositi bolne zaključke o sebi.

Ono što započne kao kritika ponašanja može se pretvoriti u dio identiteta: "Lijen sam. Nisam pametan. Loš sam učenik." S vremenom, takva uvjerenja mogu uništiti motivaciju puno više nego sama rastresenost. No, što ako ono što izgleda kao nepažnja nije prkos ili nedostatak truda, već normalan dio razvoja mozga, piše Psychology Today.

Zašto tinejdžerima misli lako odlutaju?

Mozak vašeg tinejdžera svake sekunde prima golemu količinu osjetilnih podražaja - zvukove, prizore, unutarnje osjete, misli i emocije. Budući da ne može svjesno obraditi sve te informacije, oslanja se na "filter pažnje" kako bi odredio što je prioritet.

Taj je filter biološki programiran da uočava novosti. Sve što je novo, neočekivano, društveno važno ili emocionalno poticajno brzo dospijeva u našu svijest. S evolucijskog stajališta, ta sklonost novostima pomagala je životinjama da prežive u nepredvidivim okruženjima.