TOMISLAV IVIĆ rođen je 30. lipnja 1933. u Splitu, a preminuo je 24. lipnja 2011. u rodnom gradu. Bio je hrvatski nogometaš i iznimno uspješan trener, opisan kao vizionar koji je značajno unaprijedio modernu nogometnu igru. Ivić je započeo kratku i skromnu igračku karijeru kao veznjak u RNK Splitu. Nakon kratkog igračkog razdoblja prešao je u trenerske vode i svoju prvu klupsku sezonu imao je u RNK Splitu 1967. te potom u omladinskom pogonu Hajduka
Mali Napoleon, kako mu je bio nadimak, najtrofejniji je hrvatski i jedan je od najtrofejnijih svjetskih trenera. Ivić je bio čovjek za kojega se može reći da je bio i vizionar. Njegov nogomet bio je ispred svoga vremena, bio je fantastičan taktičar, vrsni natjecatelj i lovac na rezultat bez premca, ali i briljantan pedagog te učitelj mladih nogometaša pod čijim je stručnim ravnanjem odrasla cijela jedna generacija nogometnih velikana.
Nakon sivih šezdesetih, kad je Hajduk u nekoliko navrata bio i na rubu ispadanja, došle su zlatne sedamdesete. Na temeljima Slavka Luštice i velikog Branka Zebeca, pod Ivićem je Hajduk izrastao u apsolutnog gospodara jugoslavenskog nogometa.
Ivićev Hajduk je u mnogočemu podsjećao na Maljkovićevu Jugoplastiku. Klinci, gotovo svi odrasli u susjedstvu Stare plinare činili su jezgru momčadi, a sa strane su dovedeni isključivo igrači, također još u formativnim godinama poput Meškovića iz Tuzle, Đorđevića iz Bora ili Oblaka iz Ljubljane, koji su bili oni presudni kotačići za savršeni stroj, koje perfekcionist Ivić nije mogao pronaći u dalmatinskom bazenu. Bio je to recept za fantastične rezultate.
