MNOGI roditelji neprestano slušaju upozorenja da ih očekuju sukobi, udaljavanje i narušen odnos kada njihova djeca postanu tinejdžeri. Takva su očekivanja toliko raširena da se adolescencija često unaprijed doživljava kao razdoblje neizbježne napetosti između roditelja i djece. No, pitanje je koliko je takav razvoj događaja doista neizbježan, a koliko ovisi o načinu na koji roditelji reagiraju na promjene kroz koje tinejdžeri prolaze.
Adolescencija je razdoblje intenzivnog emocionalnog, socijalnog i psihološkog razvoja. Tinejdžeri tada sve snažnije traže autonomiju, oblikuju vlastiti identitet i preispituju granice koje su im ranije bile razumljive. Zbog toga se odnos s roditeljima može promijeniti: djeca koja su nekoć bila otvorena i privržena mogu postati zatvorenija, osjetljivija na kritiku i sklonija odbijanju roditeljskih savjeta.
Ipak, to ne znači da je blizak odnos između roditelja i tinejdžera nemoguć. Napetosti su česte, ali one nisu nužno znak mržnje, nego dio složenog procesa odrastanja. Prema portalu Psychology Today, tinejdžeri se obično bore s održavanjem pozitivnog odnosa s roditeljima iz četiri glavna razloga.
Vrijeme je da ostave svoj trag
U tinejdžerskim godinama mladi počinju osjećati snažnu potrebu da ostave vlastiti trag. Roditelji im u tom razdoblju mogu početi djelovati kao prepreka, osobito kada se prema njima i dalje odnose kao prema djeci.
