TRIJUMF mlade jugoslavenske nogometne reprezentacije u Čileu 1987. godine smatra se jednim od najvećih uspjeha u povijesti jugoslavenskog sporta. Momčad koju je s klupe vodio izbornik Mirko Jozić ostvarila je podvig koji se i danas pamti.
Jugoslavija je u finalu protiv Zapadne Njemačke nastupila znatno oslabljena, bez trojice nezamjenjivih igrača: Igora Štimca, Predraga Mijatovića i Roberta Prosinečkog. Prosinečki, koji je proglašen najboljim igračem prvenstva i osvojio Zlatnu loptu, u polufinalu protiv Istočne Njemačke dobio je žuti karton jer je pucao prema golu nakon sučeva zvižduka, koji u buci stadiona nije čuo.
Unatoč tome, Jugoslavija je nakon 120 minuta igre i rezultata 1:1 slavila boljim izvođenjem jedanaesteraca s 5:4. Junak utakmice bio je Zvonimir Boban, koji je postigao pogodak za izjednačenje, a potom realizirao i odlučujući jedanaesterac za svjetski naslov.
Anegdota koja je ojačala momčad
Uoči polufinala s DDR-om Igor Štimac i Zvonimir Boban zamalo su bili poslani kući zbog kršenja discipline. O toj je anegdoti jednom posvjedočio tadašnji član stručnog stožera Fahrudin Fazlagić.
