SEDMI predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Andrew Jackson rođen je 1767. godine u Waxhawu, u Sjevernoj Karolini, a kao mladić priključio se američkoj vojsci i sudjelovao u ratu 1812. godine. Nakon rata zainteresirao se za politiku te je sudjelovao u osnivanju Demokratske stranke. Jackson je odradio dva mandata kao američki predsjednik, a njegova ostavština ispunjena je katastrofalnim odlukama.
U ratu SAD-a i Velike Britanije 1812. godine upucan je kada se borio na američkoj strani. O tom se ratu u Europi malo uči, a radi se o sukobu između ove dvije države koji je nastao kao rezultat nametanja Amerikancima da ne trguju s Francuskom.
Naime, 1812. godine Velika Britanija već je 10 godina bila vodila rat s Napoleonovom Francuskom te je zahtijevala od SAD-a da prekine trgovinu s tom zemljom kako bi naštetila njezinoj ekonomiji. U ratu je zapaljena Bijela kuća, ali je situacija deeskalirala nakon Napoleonovog pada.
Poučen iskustvom rata, Jackson se borio za prava običnog čovjeka. Smatrao je da su prava individualaca glavna američka vrijednost koja će mu omogućiti mandat. U tome je i uspio. 1830-e bile su obilježene novim valom imigracije u SAD-u te većim uključivanjem običnog čovjeka u politiku. Kako je bio karizmatičan lik koji je iza sebe imao i vojnog iskustva, mnogi su ga smatrali idealnim kandidatom za vođenje države. Bili su u krivu.
