NA SVAKOJ zabavi ili u svakom uredu postoji osoba koja uvijek ode bez pozdrava, izbjegava dogovore za kavu i nikada ne sudjeluje u neobaveznim razgovorima. Većina ljudi takvo ponašanje naziva asocijalnim, no psihologija nudi znatno drugačije objašnjenje.
Sve veći broj istraživanja sugerira da su neka ponašanja koja se rutinski etiketiraju kao "asocijalna" zapravo obilježja uma koji funkcionira na višoj kognitivnoj razini, uma koji duboko obrađuje informacije i treba stvarnu stimulaciju da bi ostao angažiran.
Odabir samoće umjesto druženja
Studija iz 2016. godine, objavljena u časopisu British Journal of Psychology, analizirala je podatke više od 15.000 odraslih osoba. Otkriveno je da, iako je češće druženje povezano s većim zadovoljstvom životom kod većine ljudi, taj se odnos preokrenuo kod osoba na gornjem kraju spektra inteligencije. Za pojedince s višim kognitivnim sposobnostima, više druženja zapravo je bilo povezano s nižim zadovoljstvom životom.
Istraživači su to objasnili kroz "teoriju sreće iz savane", ideju da su se psihološki odgovori razvili u prapovijesnim okruženjima i ne prenose se uvijek dobro na suvremeni život. Inteligentniji ljudi bolje su opremljeni za ostvarivanje dugoročnih ciljeva bez oslanjanja na svoju društvenu skupinu. Večer provedena u samoći za njih nije uskraćivanje, već okruženje u kojem se nešto zaista može postići.
