HRVATSKA demokracija relativno je mlada ideja. Hrvati su početkom dvadesetog stoljeća smatrali da treba uspostaviti trijalizam u Austro-Ugarskoj, a nakon raspada stare države, ušli u zajednicu jugoslavenskih naroda gdje je do početka Drugog svjetskog rata prevladavala srpska politika.
Tijekom Drugog svjetskog rata prevladavala je gotovo anarhija, a u drugoj polovici 20. stoljeća nastupa socijalistički jednostranački sustav. Međutim, 30. svibnja 1990. godine održan je I. saziv Hrvatskog sabora, čime započinje period višestranačja u našoj zemlji koji živi još i danas.
Prvi višestranački izbori održani su 22. travnja i odvili su se u dva kruga. Hrvatski narod prvi put je birao svoje predstavnike iz više različitih stranaka i time prakticirao posredničku demokraciju. Izbori su birali članove triju vijeća: vijeće udruženog rada, društveno-političko vijeće te vijeće općina.
Tri vijeća kasnije su ukinuta i zamijenjena domovima
Vijeće udruženog rada predstavljalo je interese radnika i funkcioniralo u sklopu samoupravnog socijalizma. Pokrivalo je sve gospodarske sektore u zemlji, a brojalo je 156 članova. U istom obliku postojalo je od Ustava iz 1974., no nakon promjena početkom devedesetih ukinuto je i zamijenjeno parlamentarnim domom.
