MOMIR BAKRAČ (69) u Hajduk je stigao 1984. godine kao ostvaren igrač, reprezentativac Jugoslavije i jedan od najboljih nogometaša titogradske Budućnosti, ali i kao čovjek koji je Hajduk volio još od djetinjstva u Nikšiću. Odrastao je u željezarskom naselju, u radničkoj obitelji. Najprije se isticao u gimnastici, a zatim je kroz nikšićku Sutjesku i Budućnost izgradio karijeru koja ga je dovela do reprezentacije i, naposljetku, do Poljuda.
U Hajduku se zadržao kratko, ali dovoljno da ostavi trag. I danas o Splitu, Torcidi i bijelom dresu govori biranim riječima, a starije generacije hajdukovaca dobro ga se sjećaju iako je u klubu proveo samo jednu sezonu i upisao 27 službenih nastupa.
Bakrač ističe kako je Hajduk danas jedini klub čije utakmice prati, da bi u Splitu ostao živjeti da su okolnosti bile drugačije i da mu je najveća žalost što sa svojom generacijom nije osvojio naslov prvaka Jugoslavije, budući da su u njegovoj jedinoj sezoni Bijeli završili kao drugoplasirani iza Sarajeva.
U velikom razgovoru za Index Bakrač se prisjetio djetinjstva u Nikšiću, dana u Budućnosti, reprezentacije Jugoslavije, dolaska u Hajduk, života u Splitu, izlazaka s Blažom Sliškovićem, odnosa s Bićom Mladinićem i Špacom Poklepovićem, suigrača poput Ivana Gudelja, Zlatka Vujovića, Branka Miljuša i Aljoše Asanovića, ali i dramatične otmice aviona zbog koje se više nikad nije vozio avionom.
