ŠTO UČINITI s osobama koje su odslužile zatvorsku kaznu, a i dalje predstavljaju potencijalnu opasnost za društvo, pitanje je koje se otvorilo nakon nedavnog teškog zločina u Drnišu. O granicama i mogućnostima probacijskog sustava u N1 studiju uživo govorio je Goran Brkić, načelnik Sektora za probaciju pri Ministarstvu pravosuđa i uprave. Naglasio je da sustav nema mehanizme kojima bi nadzirao nekoga tko je odslužio kaznu do kraja, jer je ta osoba slobodan čovjek.
Kako funkcionira nadzor nakon zatvora
Brkić je na početku objasnio da ne može komentirati konkretan slučaj, budući da probacijska služba radi isključivo s osuđenicima koji su pušteni na uvjetni otpust. "Postoji tendencija da se ljudi ne otpuštaju na uvjetni otpust upravo zbog straha da ne počine novo kazneno djelo", rekao je. Nasuprot tome, kako je pojasnio, "kada čovjek po punom izvršenju kazne izlazi kao slobodan čovjek, nema obvezu javljati se ikome".
Opisao je i tri modela nadzora uvjetno otpuštenih osuđenika.
Prvi je obveza javljanja probacijskoj službi, najčešće u kombinaciji s policijom. Drugi se primjenjuje kada sudac procijeni da osuđenik treba izvršavati i posebne obveze, poput psihijatrijskog liječenja. "Tada ga probacija upućuje u ustanovu gdje on tu obvezu izvršava pod nadzorom", kazao je Brkić. Treći model je zaštitni nadzor, koji se izriče kada se procijeni da osuđenik nije toliko rizičan, ali je s njim potrebno dodatno raditi. "Tada probacija s njim intenzivno radi i radi procjenu rizika", dodao je.
