NATJECANJE je normalan dio života, no kod djece koja se tek uče nositi s emocijama može se pretvoriti u nezdravu osobinu. Iako zdrav natjecateljski duh može potaknuti djecu na sazrijevanje i jačanje socijalnih vještina, prevelik pritisak vodi u stres, tjeskobu i sagorijevanje. Stručnjaci objašnjavaju kako usmjeriti djecu da razviju zdrav odnos prema natjecanju, s fokusom na trud, timski rad i zabavu, piše Parents.
Svi smo čuli izreku da malo natjecanja nikome ne škodi, no granica između zdravog poticaja i nezdrave opsesije može biti tanka. Iako je natjecanje prirodno i potiče nas da budemo bolji, može postati problematično ako se dijete ne zna nositi s porazom i frustracijom.
"Naši su mozgovi programirani za natjecanje", objašnjava dr. Christina Lee, psihijatrica. "Natjecanje može biti vrlo pozitivan poticaj koji vas motivira da budete bolji i naučite kako poboljšati svoju izvedbu. No, problem je u tome što kod djece, čiji mozak još nije u potpunosti razvijen i koja se teže nose s emocijama, impulzivna natjecateljska crta može prerasti u negativne aspekte poput samokritike ili perfekcionizma."
Dr. Lee dodaje da nezdrava natjecateljska nastrojenost može početi s ljutnjom zbog poraza u društvenoj igri, a kasnije se razviti u opsesiju ocjenama, inzistiranje na tome da se bude prvi u redu ili čak odbijanje isprobavanja težih zadataka zbog straha od neuspjeha. "Kada nečija samovrijednost počne ovisiti o pobjedi, postignućima ili nadmašivanju drugih, vrijeme je da se tome posveti pozornost", kaže dr. Lee.
