STOTINE muškaraca okupljaju se u ranu zoru na prašnjavom trgu u Čagčaranu, glavnom gradu afganistanske pokrajine Gor. Umornih lica stoje uz cestu, u nadi da će naići netko tko će im ponuditi bilo kakav posao. O tome ovisi hoće li njihove obitelji taj dan imati što za jesti, no izgledi za uspjeh su mali. Juma Khan (45) u posljednjih je šest tjedana posao pronašao samo tri puta, za dnevnicu između 150 i 200 afganija (oko 2 do 3 eura). Njegova priča nije iznimka, piše BBC.
"Djeca su mi tri noći zaredom išla spavati gladna. Žena je plakala, a i djeca. Zato sam od susjeda posudio nešto novca da kupim brašno", kaže Khan. "Živim u strahu da će mi djeca umrijeti od gladi."
U današnjem Afganistanu, prema podacima Ujedinjenih naroda, čak tri od četiri osobe ne mogu zadovoljiti ni svoje osnovne potrebe. Nezaposlenost je golema, zdravstveni sustav se raspada, a humanitarna pomoć, koja je nekoć osiguravala opstanak milijunima ljudi, svedena je na djelić prijašnjih iznosa.
Glad i očaj
Zemlja se suočava s rekordnom razinom gladi, a procjenjuje se da je 4.7 milijuna ljudi - više od desetine stanovništva - na korak do gladi. Pokrajina Gor jedna je od najteže pogođenih. Očaj među muškarcima je opipljiv. "Zvali su me i rekli da mi djeca nisu jela dva dana", govori Rabani slomljenim glasom. "Poželio sam se ubiti. Ali onda sam pomislio kako bi to pomoglo mojoj obitelji? Zato sam ovdje i tražim posao."
